SUSRET NA MOSTU LJUBAVI

 Pjesma nježne grlice razbudila me,

note mi nebeske po trepavicama satkala.

Na duši se mojoj začula pjesma vječnog sastanka,

ona što srcu govori o mostu vječne ljubavi.

Udahnula sam život,

udahnula sam rajsku glazbu svečanu.

Rijekom Seine danas ploviti ću!

Sa anđeoskom povorkom pjevati ću pjesmu ljubavnu.

U ljubav vjeru vrati, molim te dušo više ne pati.

Potok budi u rijeku što ponire,

kraj mosta što izvire.

Uglazbiše se na mojoj duši riječi nečije.

Grlica napravila gnijezdo ispod mosta,

a meni ljepota i mir u očima osta.

I vidjeh leptira kako silazi sa planine,

miluje cvijeće što uz kameniti most se uspinje.

Sunce se rječicom lepezastom zrcali,

i oblaci u njoj putuju. Krije tajnu duboku.

I gle dok cvrčak pjeva akorde u travi,

moja grlica se javi da zapjeva mi o zlatnoj ribici.

Moju dušu posjetiše tajne krijesnice,

kažu da most su obasjale kao zvijezde nebeske.

I gle, netko moj smiješi se, sa mosta ljubavi cvijeće šalje mi!

Kazah nježno; dođi draga da te zagrlim!

© Ana Emanuela Šimunić, 05.11.2013.