Nisi me tražio, nisi morao.
Bila sam oduvijek tu;
Svitanje u tvojim anđeoskim očima.
Nisi morao krila natapati u vosku gaseće svijeće,
ni vjetre zaustavljati da plam ne ugasne.
Vidio si me, osjetio kako sjam tu u tvojim toplim grudima.
Bila sam ti svjetlašce, mila krijesnica od Boga.
Planine mračne, ne spominji mi.
Ni bol i daljine koje gore i smrzavaju se od nepravde.
Ne spominji mi moj dobri anđele,
veze mora i kopna, jer strah me je da u jezeru bola
moje tjelesno ne utopi se.
Želim te osjećati, jer ti si jedini bezbol uz Boga za mene.
Oduvijek treperim u tijelu bolnom zbog tajne
koja me vuče do tebe.
Bolna opstajem samo tebi dobro da bude.
Da mirišeš na svježinu i nebeske udahe.
Molim oduvijek za tebe tajno moja.
Plovimo ljubavnom lađom srca,
Tko da ta mora i rijeke zaustavi.
Voli me i kad sama od sebe odustanem.
Ne drhti mi, sunce su tvoje oči,
I ne plači nikada samo prostri
zračice ljubavi koje bukte u samoći.
U toj svjetlosti zagrljaj ću ti dati,
tvojom se zvati.
Pale smo anđele susreli,
Bičevali nam srce i dušu krali.
Nema veze ljubav je naša neozljeđena,
u Božjim rukama opstala.
Ne mogu oni protiv ljubavi
koja nas spojila.
Lako za čarolije,
Naše su jače , one su od ljubavi nebeske,
Nepobjedive.
Neka te ne zaboli ako me sjenka
nekog divnog anđeoskog kipa tek prikazuje,
Imaš me i prije nego na zemlju Bog spustio me.
Zvono sveto slušaj anđele,
Svaka je molitva sa mojih usana za tebe.
Pukotine na srcu srasti će,
kada se na nebeskom svodu nađemo
moja zvijezdo danice, moja mila ranice.
Moja suzo radosnice.
ukleši u kamenu imena naša,
Neka srce Zemlje podrhti od ovolike ljubavi,
Ona će bol da pobjedi,
Vjeruj mi anđele ljubljeni.
Ne kuni nikada naš dolazak na zemlju,
Ne kuni bol.
Jer mi smo ljubav u tom padu spoznali.
Bog nas je usavršio patnjom smo spoznali
kako do bezbola duše doć.
Pogledaj se u ogledalo kada me želiš naći,
tu u očima tvojim bukti ljubav moja zauvijek.
I kada ti oči zacakle, tad znaj da negdje i moje
na put u Nebo odlaze,
Naći ćemo se anđele.
OBEĆAJEM.
Nema komentara:
Objavi komentar