Tuesday, 1 July 2014

DOK SE ANĐEO OGLEDAO U VILINSKOJ DUŠI


U tvom lepetu krila, moja bol stade.
U zakrčenom srcu rijeke potekoše,
balvane i grane koje su me bole ti sklonu.

Istražio si mi oči svojim nježnim krilima,
Ogledao si se u jezeru ljubavi.
Vidio si koliko je tebe u meni.

Ploviš u mome srcu i izranjaš u očima.
Sjedinjeni smo sa sjenkama zauvijek.

Kamenje koje je otežalo srce,
postalo je drago kamenje,
Oplemenila ga ljubav naša.

Sadi ruže u vrtu nade,
niknuti će, ne pitaj me gdje.
Sjemenke su tu kraj mene.

Učvrstimo sveprisutnost nebesku
tu u molitvenim rukama.
Biti će kraj svim mukama.

Iz vilinskog oka latice umjesto suza padaju,
Ruže je posijao tu u njenom uplakanom oku.

No comments:

Post a Comment

DUHOVNO POKAJANJE

»Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi...govori prorok Baruh u ispovjedanju grijeha svijeta i ope...