jer platna ne imah kakvog željeh srce moje.
I rekoh anđelima da me ne utješuju.
Ne mogu se ja iz ovog tijela bolnog vinuti, blagoslovljeno živjeti.
I uplakanooka usnu.
Tad se probudih u leptirovoj haljini,
ne bijaše ona satkana od onih mojih željenih ruža.
Bog je znao da meni treba da se obučem u osjećaj, svetu ljubav.
Sve leptire nebeske On dozva da me bolnu zagrle.
Plešem, mada bolna plešem u čast Božjoj milosti.
Jednom će me ti leptiri odvesti u Raj, vidjet ću željeno, znam."
Nema komentara:
Objavi komentar