ღNESUĐENA LJUBAVღ

Zašto mi je hladno ljubavi moja,
i zašto su mi ruže iz ruku ispale
u sred proljeća na plahte bijele ledene!?

Zašto je zima moj anđele,
ako nema ljubavi
na ovome Svijetu veće od moje i tvoje!?

Moja krv vrela kriva je što se budim,
ona ključa jer ti si vatra koja me promrzlu grije.
Ti si lice koje me nasmije i krilima Raja prekrije.

Smiješ se mojoj i tvojoj tuzi,
smišljaš napitke bezbolne.
Kažeš ako padamo, pasti ćemo zajedno niz liticu sna.

Neshvatljivo je to voljeti,
a u istom trenutku gubiti sve osim čežnje i molitve.

Znam toplino mila, uvijek će me pratiti zima.
Ruže će moje prekriti inje.
Srce će moje umrijeti bez tebe.

Otići ćeš, u magli ćeš se od mene skriti.
Znam uvijek ćeš nad mojom dušom bditi,
potajno me uplakanu snom zagrliti.
Takve su nesretne ljubavi,
takvi smo ja i ti.