Kaže bolest moja da me svaki muškarac nakon zadobivenog povjerenja slaže i bježi od moga mučeništva u zdravlje i lipotu svjetovnih žena... A ja sam oduvijek željela nekog prisnog i samo svog. Istina je željela sam Kristovog junaka odvažnog. Baš čudno da uvijek gledaju u vanjštinu, a dušu mi nisu gledali, jesu samo kada su utjehu trebali. Zato ja jesam u dušu smjestila i djecu i Princa vjernoga. Bitnije mi je ono što osjećam... i u sebi blagoslovljam, nisu mi vjeru oduzeli nevjerni. Jesam žena sam voljena, ondje gdje plača i škrguta zuba nema... Kristov stan se za dušu moju priprema... Možda me nitko nije našao kao šo sam ja ljubav u sebi našla, eto milost je da sam se u boli snašla. Nebi valjalo da odustanem ikad od ljubavi, jer je ta ljubav moja jakost. I da idemo u ono što smo ljubili i čuvali molitvom. Zato tužna više nisam, jer znam u duhu čija sam... vjernost i brižnost se sastanu kad tad. Ne mogu biti ono što nisam, ne mogu biti sama, ničija. Kada sam u srcu puna rajskog plemena..🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj, 30.06.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar