Ljubav mi je Kristova dala ovaj trn u grlu, koji stalno krvari... i operacije moje ruke i deformacija mog stopala i usahli bubrezi i suhe kosti dar su mi neba. Kada nebi imala bolesti, rana i mana, da me nemoć nije okovala nebi se Princezom Jaganjca Božjeg zvala, nebi ga kao svjetovna upoznala. Iz mučeništva se živi Kraljevstvo Nebesko, ondje na križu je Tron Božji iz kojeg teče predragocjena krv i voda našeg spasenja. Isus u slugama svojim opet živi... prolazi Kalvariju... i sva otajstva križa. Kako je dobro znat da ovaj put nije sam. Supatimo sa Spasiteljem svijeta. Spašeni smo po milosti vječne ljubavi. Diše u nama, moli u nama, bori se u nama, potiče nas na djela milosna, Isus koji je sa nama do kraja svijeta. I kada prođe vrijeme zemaljskog trpljenja u stanove će ljupke duša pobožna. Gdje se zaboravlja svaka muka od radosti Božje prisutnosti i darova Duha Svetoga koji nam svako trpljenje u Raju nagrađuje. Ostanimo ljubav trpeća, Kristova. Zadobiti križ je milost jer jedino on odvodi u nebo... ne bježimo sa Golgote, upijajmo Isusovo trnje, suze, znoj, suze... ono nas preobražava u svete. Ljubav ima moć sve hrabro podnositi jer živi za istinu i obećanja Biblijska. Amen. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela Šimunić, Bilaj, 21.09.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar