Veliki grijeh do grijeha oblači duše u luđačke košulje, pa čovjek luta i sam više ne zna što je dobro što je zlo, na žalost skoro pa da mu um postane toliko tup da ga više nije ni briga, živi nemajuć pokajanja nit želje za ispovijedi, zasljepljen biva od materijalističke isprazne uživancije. Živeć svoju volju čovjek tone u blatu i guši se. Grijeh je jedini koji razara ljubav i neda duši zdrav sveti vid. Grešne duše ne osjećaju prisutnost Božju jer su pripali svjetovnim kušnjama i napastima. Zato je dobro biti okovan verigama bolesti i nekih nepravdi zemaljski, jer Bog nekad samo tako može doći do zalutalih duša. Obraćenje najčešće dođe kroz muku jer se u njoj susrećemo za ranama Isusovim. Valja moliti za pokajanje osobno i bližnjih. Valja nam sve ovo na zemlji grešno odbaciti i imati svo povjerenje u Isusa koji nas je oslobodio svih grijeha prošlosti i želi nam rajsku sadašnjost i budućnost. Za to je potrebno samo iskreno pokajanje i da Isusu - želja za poslušnošću svetim zapovjedima, želja za truditi se ne pasti u ralje. Ne budimo u luđačkim košuljama opiti svjetovnim... obucimo bijele rajske svečane haljine koje nas po milosti Božjoj čine svetima. Ovdje na zemlji biramo zvanje nebesko. Molitva nudi kapi za oči, da nam zasja sve novo u srcu. Sveti vidi zadobiju i najgrešniji samo kada dopuste da Duh Sveti širi krila u njihovom hramu i obnovi ga svojim darovima.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 18.06.2025. ✨️🕊
Nema komentara:
Objavi komentar