srijeda, 8. srpnja 2020.

BAČENA U TRNJE DA PROCVJETAM U GOSPODINU KOJI MI SRCU NAVJEŠTA LJUBAV

Rekli su mi da nemam pravo biti voljena, jer nitko neće križ moj uspjeti zavoljeti, ispalo je da su u pravu, ostala sam u trnje bačena, sve dok mi Bog nije prošaputao da miomiris ljubavi cvijeta upravo u trnju i da je moja duša ružica koja cvate u sva godišnja doba za Krista. A samo Spasitelj zna kome je duša čista i za mene blista. I suza do suze mi krene, kao zvijezda do zvijezdice koja duši moje duše pokazuje put do mene. Za Kristovog Junaka, ja sam beztežinska, ja sam mu radost nad radostima, ja sam mu ljubav nad ljubavima. Ukrade me bolu, daruje mi slobodu, u njegovim rukama ja sam preobražena i Raju vraćena. Nemam mana, nemam rana, ni bola ni grčeva, nekako sam napokon svoja, glinena posudica nova, dugo me je oblikovao plamen Duha Svetoga, da budem anđeoska, da pripadnem onom koga sam otkad sam spoznala ljubav vjerom dozivala. Ljubav čista fali da se ispere sol iz rana, da nestane mana. Tu sam u grmlje  trnovito bačena, ali rascvjetana u Gospodinu, vjerujuć da me netko njegov sveto ljubi i moli za uslišanje koje uzdanjem opjevavam. Osjećaj za svetu ljubav je dovoljna, kad znaš da si drugačiji. Po radosti za sveto naći će me anđeo Kristov, da dokaže svima da rane molitvene blago nebesko vrijede. Zauvijek ću vjerovat u Božjeg slugu, koji zaustavlja djelom ljubavi svaku nepravdu nanijetu mom križu. Pa sve da ga vidim tek u smrtnom plamenu, znati ću to su oči koje sam bez dodira voljela, za sjaj njegove duše sa arhanđelom Rafaelom molila. Blagoslivljam osjećaj za ljubav, dok tuga kao smrt boli. Znam slađano, da si ti krila moga srca, ti si u meni, tko da te od moje ljubavi ukrade, što Bog položi kao utjehu Neba to nek zlo ne dira, nema pravo, za nas je radost nebeska. Ti si mi snaga kruna ti je na Krista kralja, nisi zaveden zlatnim krunama zemaljskim, požrtvovan si za mene, trnje moje nosiš, na križ se ponosiš, mene ružama duše svoje ukrašavaš, braniš kao nitko nikada. Takvom kao ti sva pripadam, dobro je da su me odbacili lažni, pripala sam tako tebi sveta umilna ljubavi. Ti si me u okovima našao, tamo gdje me nitko nebi tražio. Duh Sveti naše je odmorište. 

Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 7.07.2020.

Nema komentara:

Objavi komentar