Izgubljena sam u ovom gradu,
izgleda da me svi znaju,
po mani tijela, a ja nisam tijelo,
samo se njime moja duša služi.
Pristala sam pri rođenju biti ropkinja,
jer sam znala da će
izgled moje duše obasjati svijet,
pobijediti će ono skriveno,
a tako osjećajno.
Mene zove sveti grad,
gdje je vladar Bog
a stanovnici anđeli i oni
koji su zbog muke postali sveti.
Mene zove sveta ljubav,
zato sam pod križem nasmijana.
Već na zemlji šapnuli su mi
anđeli novo ime,
ime nad svim imenima
ukras je moje pjesničke duše.
Emanuel '' Bog sa nama''
smisao je moga disanja.
I milost u imenu krsnom
izranja.
Dobro je biti pod križem,
kada imaš ljubav nebesku
u svakom otkucaju svoga srca,
pa ono u nadi kuca.
Kada stane znati će da
će u uslišanje,
u sami beztežinski osjećaj,
koji daruje prisutnost
Boga Živoga.
Valja mi trpiti, čudesno se strpiti
i kad bi vrištala zanjemiti,
biti smirena dok
žeže bol i tuga i kušnja i očaj.
Valja mi biti poslušna ljubavi,
ne ovoj prividnoj muki i kušnji.
Valja mi živjeti svetu vjeru duše.
Biti princezica Božja,
iako sam na izgled robinja.
Tijelo mi mogu oboliti,
ali dušu ne,
do nje su im skriveni putevi.
Ona je oduvijek i zauvijek
Božje vlasništvo,
a On neda na svoje.
Niti će još dugo dati
da mi ovo tijelo pati,
netko će i njega zavoljeti
i ljubavlju molitvenom iscijeliti.
Nije mi zalud križni put,
ni trpljivost.
Sve je to providio
dobrostivi Bog.
Od ❤️Ana Emanuela
Nema komentara:
Objavi komentar