CRNOKOSA

U zlatnoj šumi živjela je Crnokosa,

pitala se zašto nije Zlatokosa,
o njoj su se pisale divne bajke,
a za nju nitko nije ni čuo,
kamo li da je pronađe Princ na vrancu.

Oči su joj bile duboka dva
smećkasto zelenkasta jezera
u kojima se je ogledala
čitava šuma, ali ona te liposti duše
nije bila svijesna.

Zato joj je Bog jednog
proljetnog dana poslao
pticu, malu bijelu pticu
da joj zapjeva iznad ranjenog srca,
i ona je od tada počela svijet gledati
nutarnjim očima, pa i sebe.

Osjetila je da nije sama,
da i cvijeće za nju miriše i
daruje joj haljinici svoje boje

I leptira let tu je da njoj krila daruje.
I sunce sja da bi se ona radovala.
Više ni u sred kiše nije žalovala.
Na novo se rodila!
Sirote je rado pohodila.

I dalje je bila Crnokosa,
ali puna vedrih boja duše,
anđeli su joj pleli vjenčiće u kosu i
krunili je ljubavlju.

Od kada ju je posjetila bijela golubica,
nastupilo je vrijeme milosti.
Radovala se svemu,
posebno malim stvarima.

Pa i vjetru koji joj mrsi kosu,
ali i šumskim životinjama,
posebno bijeloj ptici
koja joj je pokazala zlatni sjaj duše.

Ta bijela ptica iskljuckala je na stablu
ime njenog princa, i samo
golubica mira zna njen put.

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 3.09.2022.
Bajka za velike i male,
PJESMOM TE USPAVLJUJEM