Fali mi pahuljica, da prekriju sve nečisto, da Zemlja bar na tren djeluje kao da su je obgrlila krila tisuća anđela i da patnje nema.... Fali mi hlada ranama, smiraj žege. I neka uskoro zasnježi, neka sipi milost Božja... neka se topli tijelo pokraj kamina kojeg nam lože ruke koje nas vole. Rođenče sam ljeta, ali nešto mi zima noćas prija. Kao da je u njoj netko samo moj. Amen.
Kada bi me zadesilo kao djevojčicu sa šibicama;
Nebi ni sestrica smrt utihnula tvoj glas ljubavi u meni i u prelazu u život vječni tvoja bi me duša zvala, anđele napokon bi bila vječno sa tobom pred Bogom. Napokon bi se odmorila od boli, trpljivosti i suza u osmjesima od kojih sam dušom živjela patnju tijela. Napokon bi susrela onog koji me voli sveto, onog tko je čuvar moga križa, onog tko me razumije i kada ja sebe ne razumijem, onog tko neumorno moli za mene. Onog tko me uvijek dušom nađe u meni.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 23.09.2022. 💦🩸🕊️🌨❄
Nema komentara:
Objavi komentar