Da boli, o boli!
Suze idu same,
po nekad su bijele,
po nekad su tamne...
Po nekad su tople,
po nekad hladne...
To ti je krvarenje duše,
to ti je emocija nutrine.
I poslije tih žalosnica,
zna srce u radosti da zakuca.
Bog je iz svetišta svoga promatra i brine.
Izdrži taj mišić ljubavi nepravde sve,
trpi ono što može trpiti
samo duša u Gospodinu.
Krivo je duši punoj ljubavi,
što nije smještena u bezbol,
u nježnost sa svim tim ranama
lakše bi hodočastila od
zemlje do Neba.
Zato se i brani sa osmjesima vjere,
zato i bježi u svoje nebeske bajke.
Ne može disati bez oslonca ljubavi.
Uvijek osjeti ruke anđela,
kako joj odnose suze do Boga.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 18.09.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar