Prepoznati ćeš me po osmijehu duše
u sred patnje tijela.
Po radosti u sred okova žalosti.
Prepoznati ćeš me po pjesmi i utjehi, sebedarju i molitvenoj ljubavi.
Vidjet ćeš u meni radost anđela, jer sam nebeskom u sred zemaljskog pripala.
Da čudit ćeš se što Bog napaćenima učini.
Jer ovo što nosim nije ni za pričati.
Samo to Isusu darujem, jedinom
koji mi može Duhom Svetim pomoći
ustrajati i ne oplakivati svoje postaje.
Znaš ja ti oću biti curica koja ostavlja
igračke Djetetu Isusu na GolgotI,
da se skupa igramo...
da on odrastao zaboravi u toj igri
da nas boli.
Ne smije patiti moj Ljubljeni.
Ovaj puta ne.
Moraju latice padati na svijet iz
njegove slavne krune,
neću mu više donositi trnje.
Ako me ikad sretneš,
znaj to će biti susret
sa Božjom djevojčicom
kojoj fali ljubav,
pa je zato svijetom i širi!
Nisam odrasla i dušom to nikada i neću. 🕊
Od 💔 Ana Emanuela, Bilaj 28.09.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar