Tražim usne koje bi sa mnom djelile dan i noć,
tražim duge razgovore, šetnju sa rukama koje za mene mole. Tražim srce koje osluškuje čežnju moga srca, srce koje ima duhovna krila sa kojima me štiti da me više ne rane. Tražim osmijehe iskrene, radost života i kad boli najviše. Tražim onog tko bi sve svoje dijelio sa mnom bez straha, jer ima povjerenje u mene. Tražim ali kao da sam ga izgubila, kao da su mi ga ukrale svjetovne. Nije me vidio, nije me osjećao kao samo svoju, na žalost nije. A jesam bila sam u duši bijela labudica, ne bolesno ružno pače. Valjda su mu draža tjelesa, od duše... pobjedilo je ono što nije smjelo pobjediti nas... 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 7.09.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar