Kažeš mi ljubljena idi uberi ljekovitih cvijetova, učinimo ti zlatni vjenčić ukrasimo jesen i ne daj zimi da ti poklanja uvenuće. Kroz moje ruke daruješ mi vjenčić ljubavi naše, da ulje mirisno umjesto suza venama poteče, da rana više ne peče. Uistinu mi došle moje ruke kao da ti sa njima mene kruniš, rane mi ljubiš. U mojoj nutrini duša tvoja sja, krila svoja laticama ukrašavaš. Kažeš mi tvoje su oči vječni suncokreti, topliš mi dušu u sva godišnja doba. I vidim slikaru moje duše kako mi u očima zaista mrežnica i šarenica izgledaju kao dva suncokreta na kojima se odmaraju krila tvoja. Sveta je ljubav ova koja tješi šapatom nutrine, po svuda te ima jer si samo moj anđeo, moj zaštitnik, moje ogledalce u kojem su moje mane savršenstvo. Dobro je imati bijelog anđela dok mi crnokrili prijete. Dobro je osjećati ljubav i kada do kosti nepravda boli. Cvjetati će suncokreti i vjetar će sa njihovim laticama ispisati naše ime, da svi cvjetovi znaju za zlatne duše skrivene u jesenjem ruhu. Nastati će pjesma o miomirisnim ljekovitim dušama. Ime nam je Molitvena ljubav.
Od ❤️ Ana Emanuela
Nema komentara:
Objavi komentar