Živa sam, srce moje moli, srce moje ljubi i ono se nada da ću dušom u zagrljaj Životvorca, ne treba mi veći dokaz da je Kristovo obećanje ispunjeno i stvarnije od ovog prolaznog svijeta, On je tu sa mnom u svakoj sekundi me potiče na razmatranje svete spoznaje. Ranjena sam, bolna sam, osuđena često za križ, ali nije li to opet živ dokaz da sam Princezica Kristova? O da jesam, suosjeća moje tijelo sa mukom Tijela Kristovog! Žalim se i majci nebeskoj godinama, pred jaslicama klečim, želeć Djetešcu Isusu dati mirisnu postelju od ruža, a sebi uzeti trnje. Nije mi žao mene, suosjećam sa presvetim ranama Spasitelja, a On umiljato Jaganjče Božje mene tješi sav ranjen i krvav od mojih grijeha i grijeha svijeta. Ljubav sveta moju je lipu stranu našla i sačuvala, blagoslovljena sam iako sam u bolestima i suzama. Jednom će moje boli zbog predragocijene krvi kristove zarasti, krastice će se osušiti, rane će zacijeliti i samo će pjesma slavljenja na sudu Božjem vrijediti.
Da mi daju Svemir i sva blaga svijeta ma što će mi! Samo Bogu sve pripada i On to divno uzdržava kada štujemo zakon svet. Meni je dovoljno to što je moja bol trijumfirala u pjesmama slavljenja Svevišnjega, jer me je sveta milost sačuvala od krivih puteva. I neka mojih suza i neka boli i okova i neka poruge i suda i neka pomisle da sam luda. Ali neka me ne ljube Judinim poljupcem. Ja imam Onog tko ljubi moje mane kao da su najdivnije vrline. Isus me poznaje. On će se pobrinuti da moja ljubav beskrajna ne pogine. U Presvetom sam srcu čuvana ljubavlju vječnom. Beznađe u nadu preobražava Spasitelj!
Od <3 Ana Emanuela, Bilaj 28.01.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar