DANONOĆNA LJUBAV ZA BOGA, JE MOJA POTREBA

Kajanje, molitva i zahvala Bogu je potreba moga svakog dana... i danonoćni hvalospjevi da Krista ne boli rana... Ponajviše ona rana od križa na ramenu koja ga je najviše umorila od dugog puta na Golgotu. I što sad ako mene puno godina boli, možda mi je ta bol najveća milost u životu. Jer ne bi ja da imam vanjsku... imala ovu nutarnju lipotu, ne bi znala naći Raj. Ne nisam se ja sama ukrasila, mene je Kristova predragocijena krv od poruge spasila. Mene je Njegova milost u hram Duha Svetoga sakrila, TIHE SUZE RASPJEVALA. I da me u pustinju stave, hodati tuge zabrane. Ja imam svjetlosnu katedralu duše, ja imam poticaj Životvorca, moje duše borca. Ja ću tamo odakle došla sam. Ja ću u Nebesku domovinu, jer ovdje ja ne pripadam... jedina mi istinska radost Trojedini Bog i Ruža Otajstvena, anđeli i arhanđeli, svi sveti. Samo jedan oblačak dovoljno mi... a i da sam samo prah, znam da bi moja duša vječno bila u ljubavi Presvetoga srca Isusova. U njemu bi živjela, ne bi moje psalme duše zaboravio milosni Bog! Znam to po suzama ganuća dok mu pišem, dok za Njega dišem ovako ranjena. Suza su moga srca biser trnovite krune postale, ukrašavam svoga Spasitelja iskrenom vjerom i ljubavlju. Mogu bar to za Isusa, trpljenje u pjesme staviti. Anđeli će ih uglazbiti, Prijestolju Božjem harfe prinjeti. U ime moje ga blagosloviti. Amen.

Od SRCA Ana Emanuela, Bilaj 4.01.2019.