Jedno sam shvatila, za isprositi od Boga ovu ljubav svetu koju u duši osjećam treba još puno suza vapajnih, trebam postati sve sličnija tebi anđele, trebam postati sama molitva, prihvaćajući i ljubeći svoj križ, jer je u njemu ljubav vječna skrivena. Teško je anđele zaboli me sve, a znam da vrijedi svaki pjev. Jer nekog ću utješiti ljubeć nas. Netko će zavoljeti svijet zbog nas i ove ljubavi koja živi zbog Boga. I možda ću ostariti i tek tad ću uspjeti dosegnuti stupanj ljubavi u kojoj me čekaš. Zagrljaj vječnosti. Reći ćeš znala si da ćemo se dočekati, znao sam da će ti Bog od molitve krila satkati. Moja si i Božja.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.01.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar