Noćas su suze sklopile savez sa sjajem vječnih zvijezda. Sjaje i ne padaju zalud. Noćas sam jako bolna, ali neću se dati rasplakati. Mada je i dobro olakšati kišom ovu patnju. Ali strah me groma, kud će sad on kad ne treba buke. Mir Kristov zazivam, jedini se odaziva u isti tren, pjesmom me tješi, smiruje brižno ušuškava u mirisnu postelju šaljuć krila anđela da mi budu zavjesica pod kojom sam od sve tuge obranjena. Moje duhovne oči u nebeskim očima zaista vide moje suze preobražene u ljubav. Sjaje zvijezdice molitvene, Kristolike. Kroz bol se najbolje vidi ljubav i njena izdržljivost. I hrabrim se, tapšam tijelo svoje po ramenu. Dušom šapućem tijelu skupa ćemo u ime Kristovo kroz svu ovu patnju, ili to prije čini moj anđeo u meni. Čuvar od Boga, na koga sam ponosna. Bez nebeske podrške svete bi se složila ovaj tren pod težinom križa i ubrzo postala bez udaha života, bez hrabrih suza, ustvari možda bi one i bile sjaj zvijezda za one koji su me voljeli ili bar pokušali shvatiti što je to sa mnom. Ali kažu da bi ipak bilo čudno bez mene, jer i ovako nesavršena, rađala sam se u srcima čitača kao savršena ljubav. Uspjevalo je mom bolu nadmašiti stražare tame, uplašiti ih svojom vjerom i prenesti istinu mnogima. Sjaj bi ljubavi uvijek prenijela pjesmom. U nju sam se odjenula, note su mi postale haljina, jer zemaljske haljine ja nisam ovako puna mana nikada ni imala. Rastrgale je rugalice.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 26.01.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar