Bez tvoga nadahnuća bila bi tišina. Ti si ljubav darovna, svjetlosna olovčica moje duše! Moje svanuće, radost trajna, povoj mirisni mojih rana. Osluškujem nježnost nebesku utješiteljsku Gospoda mog milosnog. Mene sa manama pouči svetim vrlinama. Hvala ti ljubavi moja ljubljena.
Sa ljubavlju Bogu Ocu❤, Bogu Sinu❤ i Bogu Duhu Svetome❤
Blagoslovljene boli vjernih, jer svaka patnja dovodi do većeg stupnja svetosti! Sve tuge prikazujmo za spas duša u Čistilištu, za sirote i nerođene. Tada će naš križni put imati posebnu nakanu i smisao... Svi smo pozvani biti sveti, a svet se postaje ljubeć rane nevinih, moleć za obraćenja neukih, zaboravljajuć sebe, darujuć se drugima. Još nismo sveti, ali čin plemenitih djela nas odvodi u novo ruho blagoslovljeno po našoj vjeri i djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa! Vjeru ne gubite, molite i ljubite po poukama rajskim, koje su žive u Svetom Pismu.
Nema komentara:
Objavi komentar