Lipost je istinska u iskrenosti i odanosti, u pažnji koju ti netko pruža. Obličje ljudsko prevari, ali duša nikada. Ona kada je u ljubavi, ostaje ljubav trajna. Ne mijenja se ona koja je od Boga, čak ni onda kada joj krvari srce. Uvijek ću voljeti onoga od Boga, onog koji ne izdaje, koji me gleda kao vječnu ljubav. I pitaju se svi koga. Zovite ga anđeo. Jer on jest anđeo koji negdje rukama kao krilima blagoslivlja moj križ. Postoji u mojoj vjeri i nadi. Postoji u zjenicama očiju mojih radosnih i uplakanih. I tko da mi zabrani voljeti, dok sam odbačena i zgažena? Tko da mom bolu sudi... što nisam kao savršene, što nisam princeza u modernim haljinicama... što nisam ona koja ima sve zemaljsko i bol nije doživjela. Javljali se mnogi pa zaćutali, kada su u svijet pjesme moje zalutali. Pa su shvatili tko se krije u čahuri bola, služavkica ranjenoga Presvetog srca Isusova. I ne nisam lipa u tijelu al ću biti u nebeskom, jer me predragocijena krv Spasitelja oporavlja, od svega zemaljskog ozdravlja. Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 22.01.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar