željela bi se vratiti k tebi.
Iako nikada tu gdje ti dišeš
ja nisam ni bila!
Znam tvoja bi me bijela krila zagrlila,
onako za zauvijek utješila.
Tajnosti otkrivena mom osjećaju,
želja mi iz ove čuhure poći,
biti leptirica oslobođena!
Tajno slađana, ukrasu vjere moje,
zamišljam kako nisam teret nikome,
zamišljam kako moje boli ne postoje!
I kako sam u tijelu
ovako kao u duši lepršasta, mirisna.
Gledam se onako kako mi Bog šapuće.
Kako me Duh Sveti nadahnjuje.
I samo napad na moje okove,
osude moga križa me prisjete,
da sam ja bolesna i nesavršena.
Da sam ja uplakana jako
i da mi baš nije lako trpiti gorčinu.
Svaki je dan čežnja za pravdom Božjom.
Preobraženje križa mog.
Ne toliko da ja budem radosna,
nego da oni koji mi sudiše,
vide tko sam ja u Duhu istine.
I kako je moć Božja svemoguća
i kad mi govore što ti je dao,
čitav život u okovima ostavio.
Ja znam da je moja bol sa svetim razlogom
i da sam u patnji radosnija,
nego li oni koji imaju baš sve svjetovno.
Čudesan je Svevišnji,
ponajviše kada se vinem u Njegov mir,
na tvojim krilima tajanstvenog anđela.
U skrovište me rajsko odvedi,
u Crkvicu Duha Svetoga,
u grad anđela sa tobom da pjevam
Otajstvenoj tajni Boga Živoga. Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar