srijeda, 25. lipnja 2014.


TRAŽILA SAM NA ZEMLJI ONO ŠTO NA NEBU DIŠE
I SUZE MI SMIJEHOM BRIŠE

Dosta mi je više.
Trgam se, struji u meni danonoćna bol.
Tražim ono nestvarno, nedokučivo tijelu mi bolnom.
A da je sreće bilo mogla sam
i ja biti liposti puna, bezbolna.

Tražila sam predugo krila bijela,
bar u njima da odmorim
ovu dušu što u čežnji za ljubavlju rajskom diše.

Tražila sam nekoga
tko mi bol pretvara u bezbol.
Tražila sam nekoga
tko mi suze pretvara u bisere koji krase Sunce.
Tražila sam nekoga
iskrenog dlana da skupa sa mojim čini znak molitve.
Tražila sam rame za plakanje,
šaputanja snena i dodire mirisne.
Tražila sam nekoga
tko me budi i pjesmom uspavljuje.
Tražila sam rajsko biće na Zemlji,
da mogu u bolu bar dušom sretna biti.

I sve bi dala ja za smrt.
Jer tad bi ova duša ustala,
od ljubavi svete nebi odustala.
Tražila bi te, i ljubav bi te moja pronašla.
Ne bi mi ne anđeli crni na put stajali,
lažno mi se udvarali.

Ti bi vidio lice nutrine moje,
nebi me izdalo srce tvoje.
Nesavršena sam, ma neka sam.
Biti ću dokaz da se ljubav krije u nesavršenom tijelu.
Duša je svetinja, ljubav se nebeska zrcali
u mojim napuklim stijenkama srca.
Ma nek su me izdali mnogi, mene Bog voli.

Otići ću jednog dana,
neće biti mojih rana, ni mana neće biti,
samo suza pokoja iz pamučnog oblaka.
Blagoslov to je na grobu mome.

Ruže će procvasti i zimi,
ti Svijete voljeni za mene ne brini.
Jer doći ću u djetinjem osmijehu.
U prijateljskom zagrljaju biti ću.
Tome me je naučio Bog.

Čekam stube svete da se spuste,
da najmiliji moje ime izuste.
Dođi Ana, nema više sanja.
Java je sve što poželih srce tvoje,
anđeo reći će, ljubavi vrati se.

A ja ću sa krinkom na licu,
iz dlanova pustiti pticu koja je pjevala,
duša kojoj Emanuela ime dade
u Raju će da osvane.

Ana će dugo spavati,
na sveti dan ako Bog poželi
ustati, od duše neće odustati.
Od duše koja je bila vila ljubavi.

U hodu po novoj zemlji,
vidjet će onog koji joj
sreću želi, vidjet će anđeoske oči
koje i dan danas bdiju kraj nje,
negdje između sna i jave.

© Ana Emanuela Šimunić

Nema komentara:

Objavi komentar