U očima mi žubore rijeke, ljubavi moja.
I Mjesec se noću krije u očima mojim.
Pjesmom ti uspavljujem dosadne sate.
Moj glas ljubav sveta boji,
ma znaš ga sa anđeoskim vjetrima talasa...
da ti pomiluje srce.
Iskri mi duša dok te uspavanog ljubim,
zvijezdama te prekrivam.
Krstarim po nebeskom svodu,
u lađi od sna...
samo da te nađem
i šutnjom snenog pokrivam.
Tko je koga zazvao anđele mili,
jedno drugo u isti glas srca...?
Nema veze, ti samo napravi gnijezdo
ptičici svog srca, i sanjaj me...
Neka ti meki jastuci budu lađa nebeska,
dok ja bližim se beskraju dana...
dok zora me odnosi u svjetlost gdje bivam nevidljiva.
Doći ću ti opet u noći mirisnoj,
biti ću s tobom u tvom snenom buđenju,
u bajki koju ti duša sanja.
Čekaj me na portalima sna,
uvijek ću doći, uvijek sa osmijehom na usnama,
nikada nebi sa ovim stvarnim suzama.
Nema komentara:
Objavi komentar