Prijateljice, ne tuguj, pticu ti šaljem koja umjesto gnijezda krunu stvara, daruje ti vizije Raja, Ti usni moj glas i kada je nečujan i u sjeni za tebe moli. Svijet je satkan od udaha i izdaha snova, mašte, ljubavi i patnje. Hodimo neprestalno žurimo, a čemu to kada uvijek na isto se vratimo i sve iznova iz dana u dan tako mislimo svi. Valjda moramo otkriti da i u tunelima postoje pale zvijezde i da odgovori na znak pitanja često stoje ispod pijeska duboko zakopani. Čekajući vjetar božanski da ih otkopa i u nebu odgovore obasja. Shvatila sam jedno, neće nas promjeniti ništa osim mi sami sebe, samo te vjera mijenja u boljega čovjeka, vjera u sred okova. Ne budi mak, opijum bolni onom tko udiše tvoju dušu kada možeš biti ruža koja pruža mirisne kapljice blagoslovljene rose napuklim, žeđanim usnama.
Nema komentara:
Objavi komentar