Dopusti da plamtim u sjećanju...
Ne briši me sad kad me ionako nema više.
Ti bar anđele znaš koliko ja ruže volim.
Oprosti što u meni brodolom bi,
što se vesla od čamca spasa prelomila.
Oprosti što su me krila tuge odnijela.
Mornarica više nisam mogla biti.
U ničemu se više nisam mogla strpiti...
Ispi najmirisnije sokove, likere od ruže.
Nazdravi u ime moje,
sad kada sve gotovo je.
Slavi ljubav koju sam živjela
u svojim grudima.
Pokupi vjence od ruža,
nježnost mi sada to ne pruža.
I reci im da ne plaču,
što jade srce svoje,
neka slave, sva moja bol ode.
Ružama im kaži anđele
da ljubav sam još uvijek.
Od svih tih ruža,
laticama ispiši ime moje.
Da znaju svi;
dok je ruža na Svijetu,
biti će i ljubavi moje.
Slavi me, sad kada me nema,
neka ostanem vječna ljubav i uspomena.
Nema komentara:
Objavi komentar