Čekah te kao koliba pusta,
da se nastaniš kao čista ljubav
u mojoj neshvatljivoj srceparajućoj samoći.
Kroz prozore moje kišne sunce da svane.
Sat da poprave tvoje ruke i
skinu paučinu sa ostajalog namještaja.
Tvoja ljubav žarka priredi moj put sneni.
Voljeh te snažno i tu uvijek bijah vidljiv u sjeni.
Sve zagrljaje tebi prinesoh na dar.
Za poglede tvoje ja sam živjela,
i za sve osmijehe koje si čuvao za mene.
Bol koja se poput bršljena splela oko mog srca,
u čežnji za tobom ispari.
Ti me ružama neonskim okruni.
Šapati glasa tvog podižu me iz plača.
Uspjelo ti da ostanem prigrljena uz život ,
jer ti bijaše plamtaj udaha mog bolnog srca.
Smisao buđenja.
Zatvorim i danas snažno oči ,
da me java nikada od tebe ne rastavi.
Dođeš mi kao dar od Boga,
u smijeh mi pretvoriš suze.
Samo tebi mogu reći koliko sam ranjena,
jer moje ćutanje ima zvuk u tvom anđeoskom srcu.
Imam sa tobom sve, sve u tajni nebeskoj živi.
Lažu kada kažu da sam nesretnica u svemu.
Lažu kada kažu da ja pravo na ljubav nemam.
Lažu da sam puna mana, mene Ti ljubiš dušom svom,
jer me znaš po nutrini vilinskoj, nježnoj, ljubavnoj.
Nek mi sude, ti si moj štit, moj čuvar duše.
Ja te imam i naša je ljubav moje najveće bogatstvo,
Ono nebesko koje kraja nema.
Procvjetao si u srcu tajno moja.
Zamirisao me u mom bolu,
Što više da tražim, ljubljenija mi duša ne može biti.
Od svih boli sačuvati ću te,
tu u sebi zauvijek.
I u osmijehu i u suzama i u željama nebeskim,
Po svuda ćemo ja i ti biti, na krilima anđela nebeskih nošeni.
