Zora će izliti dan iz svetih vrčeva kao vino,
ugasnuti će stravičnu noć i drhtaje moje.
Golubovi će se vratiti, mene jutrom buditi.
Pamučni oblaci dodirnuti će mi umorne trepavice,
kišu će blagoslova spustiti u moj san, dan da ugledam!
Zamirisati će proljetno cvijeće, darovati mi komad sreće.
Rosa će me napojiti, mirisom cvijeća blagosloviti.
Magnetična čarolija života probuditi će me bolnu.
Između križa smrti vidjeti ću isijavajuće svjetlo nade;
Zoru moju kako blaženo sja, rane moje povija.
Beskrajne stanice života postati će mi jasne.
i zašto je vlak života mudar,
i nikada mu se ne zna kada će se vječno zaustaviti.
Shvatiti ću;
Noćni karanfil nije glasnik smrti,
ni želja ni čežnja nema ništa sa
„Sestricom smrti“.
„Brat nebeski“ vlak zaustavlja.
Bog je šaptač njima, On odluke svete donosi.
Zora je vječna,
ona bar tajnu smrti zna.
Ona ju svojom svjetlošću obasjava,
Dok mi mislimo da ona noću sanja,
ona nam odgovor jutrom donosi.
Smrt nije tama, ona je svjetlo vječnoga života,
za one koji su ljubili Božje stvaranje.
Nema komentara:
Objavi komentar