Najsličniji si šarenom leptiru,
koji svojim krilima utješuje moje uplakano srce.
Znaš ti dobro, koliko je cvjetova u molitvi izraslo u njemu,
medna saća ispijaš iz tih rosnih pupoljaka.
Volim te, voljenjem tvojim usnulim.
Volim te, odsutnošću uma mog i tvog.
Volim te dok te imam tamo negdje gdje ti imaš mene.
Kapljice nesanice struje mi srcem,
Tvoj lik su stvorili anđeli zagrljeni laticama mirisnim.
Ostani u tom lepetu krila ljubavi moja,
Ostani da te osjećam svojim,
po malo se sudbine bojim.
Nestati će osjećaj za ljubav ako izgubim tvoju postojanost.
Ti me ne smiješ iznevjeriti svjetlosti moja,
putniče sa najsjajnijih zvijezda, ostani da volim život.
Ako već moraš poći,
molim te onda i mene uspavaj zadnji put.
Kraj rijeke položi tijelo moje.
Neka me životinje isprate,
ljudima o meni nemoj ni riječ prozboriti, zataji me.
Oni će mi presuditi, reći će da sam kukavica što odlazim.
Oh ljubavi, oni ne znaju koliko ja silno želim svetu ljubav živjeti.
Ne vrijedi ništa bez tebe, Božansko si moje.
Uzmi ruke svoje, ne moje oči ih stavi,
neka po zadnji put osjetim dodir spokojni.
Dodirni mi usne usnama svojim,
da znam za svježi dah i izdah koji me voli.
Ostavi me da te uspavana čekam dugo,
Ostavi me da te bar sanjam baršunasto moje, spokoju nježni.
Vjerujem da ćeš me jednom probuditi,
da ćeš se vratiti,
jer tvoj me je glas uvijek budio kada sam htjela umrijeti.
Nema komentara:
Objavi komentar