ANĐELE TRAŽIM TE SVOJIM NOĆNIM OČIMA

NOĆAS SAM TI ANĐELE MILI,
OŽEDNJELA OD ČEŽNJE...
RASTU TVOJA KRILA ZLAĆANA,
NA OBALI MJESEČEVOJ!

SJAJ NOĆI ME ZOVE, ŽELI DA TE SANJAM...
PREPUŠTAM SE SVOJIM NOĆNIM OČIMA!

NOĆAS MI NEDOSTAJE MIRIS BAGREMA,
MIRIS TVOJIH TOPLIH DLANOVA!

TRAŽIM TE OPET U JEKI DUŠE!
U VODI KOJU PIJEM,
U SUZAMA, KOJE IZ NOĆNIH OČIJU LIJEM.

MA TI SI TU, GDJE LASTE PUTUJU,
IZ BESKRAJNIH NEBESA GLEDAŠ ME,
SVETE MI KARTE ŽIVOTA NA DLANOVE PADOŠE;
PRAZNE, BIJELE KAO PLATNO ZA SLIKARA.

OSLIKAJ IH LJUBAVLJU I ČEŽNJOM,
OSLIKAJ IH; VJEROM, NADOM I MOLITVOM,
KAŽEŠ MI ŠAPATOM SRCA MOJIH NOĆNIH OČIJU.

I SPUSTIM SUZE DVIJE, MOJE I TVOJE SAVEZNICE,
DUGA SE NA KARTI ANĐEOSKOJ STVORI,
TAD NEBO PROGOVORI;
" Krunica neka bude nakit tvoj, srce šaptač nebeski.
Bog te po iskrenosti pamti. Cvjetovi će nicati na obali srca molitvenog."