Činiš da te nečujnog čujem.
Čini se da su moje pjesme moje,
ali one su ponajviše djelo nebesko tvoje.
Meni se anđele ne pjeva, nit mi se trag krika ostavlja.
Zaplićeš se u srce moje i penješ poput bršljana...
Stihovima vezuješ pjesme...
Iskradaš se iz tajne u moju samoću.
A ja ko ja, pristajem biti dio tih
oceanskih očiju koje me odvode na dno
srca tvoga koje sja poput safira.
Moje oči postaju odsutne.
Moje je ruke ispunilo safirno srce,
Tebi rajskom leptiru pripadam.
Plavi safiru, more moje izgubljeno - dušom nađeno,
iz tebe mi izranja sva moja čežnja i san.
Iz tebe mi izranja svjetlost blažena, spokojna.
Noćni jahač odrubio bi mi srce, da zna tajnu.
Noćne bi ptice ispile sve zvijezde, da znaju da si u
zvijezdama.
Da, znam, ukrali bi mi i san da mogu!
Ali ti si im svima tajna ljubavi moja,
samo nisi tajna dlanovima mojim,
koji te čuvaju u molitvama svojim.
Nema komentara:
Objavi komentar