VILA LJUBAVI U NOVOM JERUZALEMU

I vidjeh uplakanooka vila, kako sa Neba dolazi grad sveti.
Ukrašen milinom svetom, blagoslovom Božjim.
Anđeo najdivniji sletih joj na grudi, rubac svileni suze joj otkupi.
Vrijeme plakanja prođe, Božji sud dođe kazah joj!

Umjesto suza vidjeh zidine od dragog kamenja, 
sjaj poput kristalnog jaspisa.
I vidjeh ona dvanaest vrata od bisera,
iznad kojih bijahu ispisana imena plemena svetih.
I svaka ta vrata anđela čuvara svoga imaše.
Sav grad sja od zlata i zidine mu se presijavahu
od jaspisa, safira, smaragda, sarda...

Svemogući Bog palicu drži,
hram je grada On i Jaganjac Njegov koji sve obasjava.
U Novom Jeruzalemu noći nema,
jer slava Božja je Sunce onima koji Ga slaviše i vjerovaše Mu.

Izliše se kaleži gnjeva Gospodnjeg iz ruku sedam anđela i poče sud.
Dobri ljudi bijahu sačuvani u Novom Jeruzalemu
i vila zapjevah Ocu svom.
Osmjeh Njegov ju blagoslovio, nju i mnoge spasio.

Tisućgodišnje kraljevstvo bijaše mnogima suđeno, proročanstvo ispunjeno.
Novo Nebo, novi Svijet blagoslova i mira donio je spasenje.
Rijeka ozdravljenja teče od trona Božjeg i Jagančevog,
osvježavajući Kraljevstvo i čineći plodove dvanaest mjeseci u godini.

Nakon tisuću godina Bog grad svoj na Zemlju spusti,
da presudi zlima i njihovom tamnom vođi.
Ne pokajaše se, ali kako bijaše pisano u knjizi Gospodnjoj;
Vladar tame pade, zlo ispari kao da ga nikada i nije bilo.

I Bog obnovi Zemlju, utkao joj novo blagoslovljeno ruho,
gdje je vječno proljeće.
Ljubav je pravu dočekala vila
i svi sveti, Božji ljudi dobili su dokaz svoje vjere.

Bog je oduvijek čuvao sveti grad za njihove neispunjene snove,
ondje je sve stvarno, ispunjeno milinom.
Novi Jeruzalem je utkao u sebe sve njihove želje
i uz njih Božja iznenađenja,
slutim da lebde svi, na krilima svetosti.
PRIJATELJI, čitatelji, Bog vas blagoslovio
i u Novi Jeruzalem sve na svoj tajni dan primio.