Ljupkosti, dragosti, skrovište moje... pišem i sve opjevano u dušu mi se vraća... Stvarno je samo ono u što vjerujem i to biva u meni. Evo me koračam hitro, sijem, sadim, kuham, perem, peglam, uspavljujem, budim, grlim, molim, volim... vraćam se bezbolu, vraćam se gdje pripadam. Na mojim rukama linije su tvojih i malenih ruku dječice spokojna sam. Oslobađamo plodnost, sve u nama i oko nas pupa, cvjeta, raste i put nam pokazuju malene laste... Volim tvoje tajne darove, usne koje nude radost iskrenu. Volim tvoje ruke što podižu pleme novo. Loza će naša donijeti slatke grozdiće... biti će misnog vina da nazdravimo Bogu ljubavi moja. Izgorjeti će klice i grijeha i bola i bolesti neće više biti. Tu gdje smo mi diše sama radost. U izvoru nade vidim tvoj ljupki lik nitko nije srcem uz mene kao ti. Tamo u nutrini samo ljubav postoji. I Duh Sveti šapatom kazuje: "Sve vaše neka bude u ljubavi!" (1Kor 16, 14) ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 19.12.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar