Glas moga jelečeta

Bolom mojim kao krv ozdraviteljska kolaš, izvireš kao radost na mome licu... Sa planine Sion mi mašeš zoveš me srno ranjena dođi jelenču svome slađanome jer si ti rebro moje... ptica si moga srca što o ljubavi vjernoj pjeva i nju živi. Svjetlo Kristovo obasjava nam tijela ... jedno smo. U rukama je našim štit Božja Riječ i idemo putem starih Kristovih ratnika. Ne obaziremo se na bolest već na zdravlje vječno, a ono je duša koja voli. 

Pjesma nad pjesmama 2,8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,
prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

⁹ Dragi je moj kao srna,
on je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 28.12.2024.