Izvana sam ja uistinu bubrežna bolesnica, tijelo mi je ograničavalo da hodočasti duša na brojna svetišta, na brojne izlete sa bližnjima. Ali bi se ona snagom ljubavi na neka odlučila... bilo je to kao da radost je i podrška križa nose iznutra! Svoju bol tijela je duša moja gazila... staklo i trnje zarito u vene, bubrege i kosti sa osmijehom uzdanja trpila. Shvatila je duša da je ljubav spremna na patnju, zna joj vrijednost po Isusovoj muci, po muci koju su prolazili bl. mama Marija i sv. Josip i brojni sveti i blaženi. Nikome od njih nije bilo ugodno u tijelu, ali upravo je ta nelagoda tijela otvorila prozore nebeske duši. I sad slava Boga Živoga iz nas pjevuši... svi baš svi smo pozvani na ljubiti i trpiti zahvalno. Zagledati se na križ pun rana kada mislimo da nam je preteško. I shvatiti sve naše rane i bolesti, nemoći otkupljene su po tim ranama... samo je na nama da ih prikažemo Gospodinu. Duša kad ozdravi i tijelo će postati preobraženo. Sve dolazi iznutra... zato opraštajmo, volimo, molimo.... klanjajmo se predragocjenoj krvi koja je uz nas i daje život našim vapajnim venama. Bez krvi Kristove i njegovih plodova nema nam života. Sve je naše stiglo Odozgor... bez milosti ni hrane ni vode bilo nebi... ni suza ni osmijeha... ni vjere da ljubav ozdravlja. Svima nam je Božja Riječ navijestila da ćemo postati slični anđelima...hoćemo ako se u zemaljsko vrijeme opredjelimo za ljubav. A znamo da je ljubav brižna, plemenita, molitvena i radosna, puna prisnosti sa bližnjima! Otvorimo srce, srce je naš jedini kontakt sa Rajem. Kome okameni srce ne prepozna istinu. A znamo da nas istina jedino oslobađa. Istina koja je IHS. Mekšaj nam srca Spasitelju da budu anđeoska... služeća, amen. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 13.12.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar