Bez tebe biti, znači ne postojati.
To je kao ptica bez žita...
bez sjemenka
koje joj život čine.
Ali nas ima, mi smo cvijet krvavi
u mojoj molitvenoj ruci.
Suncokret pun zrnja istinske ljubavi.
Iz ljubavi dolazimo u
ljubav ćemo se vratiti...
Sad je samo vrijeme traženja
našeg iskrenog svjetla.
Tvojih i mojih raspetih grudi.
Nemoj milo da ti kisne srce,
oduvijek je moja duša
u rebrima tvojim.
Ovdje gdje me boli ja ne postojim.
Ja sam stvorena da te
poput anđela volim.
Ponekad smo kao
sljepci bez ljubavi,
ko ptica ranjenih krila
koja je lupila od prozore srca
i smjestila se
između malenih molitvenih ruku.
Sve što si duše duguju
satkano je od sjaja svete ljubavi.
Sve je nestvarno za one
koji ne osjećaju ljubav.
Ali sve je stvarno za one koji osjećaju.
Dužni smo si sjaj zvijezda...
zagrljaje snene,
skupne osmjehe i bdjenja.
Dužni smo si darovati si blagoslove...
stalnu ljupkost i prisnost srdaca.
Dužni smo si živjeti od sjemenkica ljubavi
i čekati rajske plodove.
Dužni smo si prehranjivati se ljubeć vjerno!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 15.12.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar