I mi ljudi baš poput biljaka pupamo, cvjetamo, rastemo i venemo, godinama tako umiremo i oživljavamo... dajemo plodove i ubiru nas. Nekad moraš "umrijeti starom sebi" da bi sve tvoje postalo djetinje i novo! Zaželiš se obući upravo u te čudesne ozdraviteljske biljčice i dopustit im da niču ali i da venu... A uvenuće nije kraj jer sjemenke padnu u zemlju i raste sve novo... Valja nam sve prihvaćati, jer mi smo tek prah zemaljski bez vjere u ljubav koja nas oživljava. Duh Sveti kaziva mirom kud nam je... osluškujmo i budimo vjerni Evanđelju. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 26.12.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar