Njegujuća je bol, sveta je bol za dušu. Čisti nas bolest tijela... Znam to po ljubavi malenoga Djetešca Isusa koji je od moga trpećeg srca satkao sebi meki jastučak. Nisam mu željela slamice samo pamuka. A tada sam polegla na križ Njemu u zagrljaj i upila u kosti i bubrege, u oči i vene trnje Spasitelja, čavle sam pet puta u vrat dobila i puno njih u lijevu ruku, osjetih Isusovu muku, i dalje sam raspeta sa Raspetim, Ljubljenim... tijelo mi je prepušteno stroju... ali duša Kristu. I zaista ću još trpjeti... moram se uspeti sve do pećine preobraženja... da uskrsne moja ljubav duše... da se tijelo preobrazi u čuda Isusova. Duge su postaje... preduge... ali imam Duha Svetoga koji me kada padnem podigne. I zaista nisam svoja samo sam Božja... prah oživljen da kaziva čudesa života u sred strašne muke... Ne odustaje mi se od očekivanja uslišanja... jer vjerujem uslišatelju IHS. Kroz Njega me Otac Nebeski ozdravlja. Duša mi je postala pjesma sve zbog ljubavi koju Bog ima za svoju ranjenu ovčicu. Daje mi piti i krvi i predragocjene vode iz Presvetoga srca zato moje u nadi kuca. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 30.12.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar