Trpljenje moje ti nagrađuješ
iz Svetišta svoga,
jer mi šalješ blažene i svete
da raspjevaju moje glasnice
kada me umor svlada.
Budiš mi dušu svjetlošću uskrslom,
dolaziš Isuse ovdje gdje je strašna
tama - Čistilište i krik nemoćnih.
Uspravljaš mi tijelo bolno
mišicom svojom snažnom,
nedaš me podzemlju ni truležu zemlje.
Na usne mi stavljaš svakodnevno
hvalu svoju i ona nebi pjevala
bez tvoga Duha Svetoga.
O zdravlju ti pjevaš,
note novog života stvaraš...
Ti me Kriste Bože preobražavaš!
Boli taj put do bezbola...
idem kao po pustinji i
pijesak mi spaljiva stopala,
drhture mi suhe kosti
žeže bol usahlih bubrega,
grčim se od ujeda
zmija... ali otrov me ne ubija,
jer tvoja predragocjena krv
biva moja oaza spasenja.
Izvor žive vode si Ti...
Kod tebe mi je duša dok
je patnja tijela kuša.
Pustinju si pobjedio...
oaza sigurna postao.
Zbog tebe ulazim u sve novo.
Spasonosna moja radosti,
vječna mladosti za osmjehe
pod mojim križem hvala ti! ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 6.12.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar