Uvijek kada "umirem", nađem se u svetom zagrljaju čiji dah kaziva ni na sekundu nisi sama i onda me anđeo uspava pjesmom u krilima vjernima Bogu. Zato ove boli podnjeti mogu, jer muzika ljubavi iz Raja ne prestaje. Jesam sanjiva sam i ranjiva i neka sam, bez osjećaja duša ne može živjeti. Valja nam sveto voljeti i kad smo ranjeni od brojni ljudi. Na kraju puta nađe nas sve što smo istinski bili i za što smo živjeli - čista ljubav u kojoj se smirimo. Zato u nadi živimo, da postoji duša naše duše, od Boga namijenjena... isprošena po zagovoru svetih, po zagovoru i vlastitog vapećeg srca, Bog zna autentične otkucaje i vodi ih jedno drugome na način koji mi možda sad ne razumijemo. Da bi do toga došlo moramo i mi sami njegovati svete zapovijedi i biti junačni za križ nositi. Shvatiti da ona osoba koja nas čeka želi siguran oslonac, djelo i našu ljupku osobnost. Ljubav je prisnost dvaju srdaca i ona se ne smiju odijeliti ni na dan. Ona su željna razgovora dugih...radišnosti skupne, šetnji, ispijanja iz svetih izvora, i da zagledaj se u onu osobu koja je tu u potpunosti za tebe i poklanja ti vrijeme i kada ga na izgled nema, njega koji se želi radovati i sa tobom moliti... Bogu te voditi... Ljubav je brižni cvijet koji se otvara za pomagati bila to duhovna ili tjelesna djela milosrđa... ljubav se uvijek daje, ljubav je sveta zaštitnica. Ne pristaj biti druga, peta, deseta, samo pristaj biti jedna jedina. Muškarac vrsni to poštuje jer i on želi to isto... biti jedan jedini. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 9.11.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar