Sjedinjeni smo ipak ljubljeni,
kao suza i oko,
kao rijeka i potok,
kao zemlja i njeni plodovi...
Kao lice i osmjesi ...
kao tijelo i duša...
Kao sunce i nebo
Jedno bez drugog ne možemo postojati.
Lipo je ljubljeni znati
da si moj u meni,
u mome duhu,
u mome srcu
u mojoj duši
u mojim ranama tijela.
Ozbiljno se činim osamljena
a nisam jer si mi vjera u ljubav vječnu!
Duša nam plovi kao
lađica nebesima...
Ostaje nam Isus
koji nas odvodi u
otkrivenje tajni...
A mi smo u njoj ljubav prisna.
Živjet ćemo ljubljeni miline Raja
i kazivat
obiteljskom stablu
čuda Gospodnja.
Neka ti ostajem vjera kao ti meni,
tebi koji si skriven i čuvan za mene
u Presvetom srcu
ispod ovog svetog Neba.
Budi mi radostan zauvijek!
Tako me manje boli ova
bijela soba.
Vodi me u našu drvenu kućicu,
upali kamin... skuvat ću ti kavicu pa
idemo
da se igramo sa anđelima i
beremo ljekovito bilje.
Neka nas Duh Sveti nasmije!
Od ❤️ ljubljena ljubljenom u Kristu,
Onome tko je oduvijek anđeo moga križa,
osjećaj neprolazan...
Ana Emanuela, Rijeka 2.11.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar