U ovoj mojoj zemaljskoj priči, morala sam biti junakinja, morala sam biti Kristova princeza ratnica, mač mi bijaše Riječ Božja. I morala sam uzeti vranca stasitoga i kočiju iz neke nebeske bajke... i krenuti ka Jeruzalemskom Princu. Morala sam se poučavati boriti sama samcata u bijelim sobama... izaći iz kaveza kreveta iz aparata za život i oni cjevčica... morala sam pobjeći i od kostobolje i od brojnih ranjavanja i loših vijesti. Morala sam da ne padnem u nesvijest osvijestiti dušu za nebesko... predala sam sve Duhu Svetome On me podiže... daruje pjesmom i najlipšim snovima... neispričanim pričama... Što me čeka nakon mučeništva je moja ustrajnost... i upravo tamo idem iz dana u dan trpeći ono što svi kaziju da nije fer... al bit će da mi je ova žrtva tijela najveće zdravlje duše. Već sad znam da se sve raspada osim onoga što smo mi kao nutrina, ono što smo poprimili dok smo molili i Bogu i bližnjima služili... samo sa krepostima odlazimo na lipa sveta mjesta i tamo ostajemo zauvijek. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 13.11.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar