Uvijek se zabrinu za mene... kažu mi previše sanjaš... a oni ne znaju da je imanje duše upravo ono što je u nama i o tome radosno govorimo. Nije mi bolest ukrala zdravlje, nisu mi rane ukrale melem, nisu mi oni sa mačem na usnama, ukrali najlipšu vjeru u ljubav. Sve je u meni moje... da u meni oči anđela postoje i ruke koje za mene mole, postoje i dovoljno mi je. Njegova krila nedaju mi da ozebem i kada sam neposlušna i po snjegovima hodam bosonoga i u proljetnim haljinicama. On zna u ovim mojim kostima je velika žega i da trebam hladna mjesta. Sa izvora mi vodu ožednjelim usnama nosi... i puno puno leda. Samo sam jednostavna obična žena koja osjeća anđela. Tako preživim... sa njim odem u svete planine gdje ja uistinu postojim... gdje sam oslobođena od svjetovnog bola. Ruže mi ostavlja po svuda... i zima sa njim ima miris Raja. Kaže mi; "svima su krila od perja, a tebi su satkana od ruža anđela ljubavi. Sa njima se klanjaš Bogu Živome i na Njegovu slavu mirišeš..."
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 15.11.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar