Povedi mi dušu u plantaže miomirisne, dok mi tijelo šeta ko kroz čistilište puno krika i neugodni mirisa duša... čuje se vika i stalni plač ovdje gdje sam ja zarobljena, čekaju me žice ko čavli koji me pribadaju na križ... čeka me možda i skalpel da bi živjela na pola žena na pola stroj, a Duh Sveti kazuje ničeg se ne boj! U mislima ću poći brati sa tobom maline i kupine kada me probodu kazat ću to je samo njihovo slatko trnje... Siđi anđele ovdje gdje se nikom ne dolazi... međ patnike Isusove, krilima bijelim učini bedem zaštite. Sve svete zazivam... neka mole za sve koji su ovdje... jer sami ne možemo mučeništvo podnjeti. Treba nam rajske utjehe. U krila bijela stavi me i spusti u plantaže slađane. Da gorčinu tijela zaboravim bar na tren. Amen.
Od ❤️ Ana Emanuela, Rijeka 4.11.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar