Kad zatrube svete trube... tad siroti, bolesni, raskajani i uplakani ne gube. Jer srce im se pročistilo u mučeništvu, obratili su se i živjeli za taj zvuk uznesenja... Zamisli da je danas daj dan suda... jel ti srce u miru ili strahu... što te udaljiva a što te bliži Kristovom dahu!? Grijeh je najveća bolest i umor duše... kud ideš svijete u podzemne ili rajske vode... !? Što želiš ispiti muku vječnu ili vječno spasenje - sam odlučuješ. Tko si... čiji si... !? Zvuci truba anđela Kristovih probuditi će i žive i mrtve... sad je vrijeme obraćenja, sad je vrijeme gledati prema Raju i Božjem obećanju. Bog gleda na srce ne zaboravimo, gore ne ide ni mršavost ni debljina, ni bogatstvo ni siromaštvo, već kakva je bila aorta srca... bitno da je raskajana i da se trudi živjeti po Božjim zapovjedima, poslušna Duhu Svetome. Gore dođe ono što je u nama pročišćeno plamenom iz Raja, a da bi do toga došlo valja puno voljeti, puno trpiti. Ne bacati kamenje na ljude... ne siktati... ne klevećati, ne zavidjeti... ne željeti tuđe već biti zadovoljan u svom malom... a ako i imamo više darovati bližnjima... valja nam biti sebedarni. Samo će ljubav ući u ljubav nepropadnu. Dobro je što nam je najbitnije priznati da ono što mi nismo zaslužili je Isus i kada njega ljubimo spašeni smo. A za ljubav prema Isusu potrebna je poniznost i križ. Otac Nebeski nas zove kroz milost Sina. Odazovimo se... Bdimo jedni za druge... i sad možemo brojnima pomoći da progledaju. Izmolimo Oče Naš... Zdravo Marijo... i Slava Ocu... za tu nakanu. 🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj, 26.11.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar