VOLJENA SAM OD ANĐELA

Anđele, nema mene ovdje gdje me vide... ja sam se davno izgubila u tvojim rajskim očima. A kažu mi da ovakve kao ja izrugane, nesavršene neće oni divni mladići. I sve gledam iz ovog učahurenog tijela dušom razumnom... zaista, ispadalo bi da su u pravu da me nisi u bijela krila sakrio i rekao ne umivaj se Ana sa suzama, ima u Raju divnih potoka srno moja od lovaca i grabežljivca ranjena bježi u samu ljubav. Tko bi se stavio u današnje vrime u obranu onih koje izruguju za nedužne mane i zgražaju se nad križem? 1 od 1000 možda! Tko je rekao da ja nemam pravo na zagrljaj, na utočište uz ljubav nad ljubavima, ooooooo lagao je, prevario se! Mene si ti zavolio krilima od rajske svjetlosti, ti si mi dokaz da su anđeli čuvari rame za plakanje. Ti sjenko skrivena u sjenci mog hoda, vjernosti stalna od Boga dana. U meni si oživio, u meni se evo sad rasplakao... zašto plačeš anđele? Boli jer ne možeš da iziđeš, srce si, osjećaj si... disanje... baš sve što ja sam. Poznaješ me, znaš da se u okovima skriva ljubavna idila, rajska melodija! Dio si mog postojanja, molitva trajna. Ššššš.... idemo se u snu vidjeti, oživjeti! A ti tugo... nemoj me iz sreće buditi... dosadila si! Desetljećima me proganjaš... odustani. Jer ja neću od ljubavi nikada... ona je sveta pobjednica! Anđelu sam laka, on me sa krilima nosi uz pomoć krila Duha Svetoga! On me ozdravlja od zemnosti.