VJERA KRIŽA MOG

Sva će ti moja bol mirisati na bajku, jer živim dušom više nego okovanim tijelom. Ja sam ona, koja u sobi ostavi tugu i nasmijana hodi cestama, blagoslivljajući sve koje sretnem! Drugačije ja ne umim, da ugasim ljubav u sebi nebi si to nikada oprostila. I što putem doživim pogrdne riječi, to postanu suze koje sijem kao note u pjesmama... Molim za one koji ne vide mene kao dušu, molim da progledaju oni koji ne vide ništa osim zemnosti. A ja sam sva u ruhu blještavom, duša mi sja u milosti presvetih rana Isusovih. U njima se krijem kada mi sude, njih ljubim kada sam izrugana i odbačena. Presveta krv mene bolnu spašava, dariva onim rajskim utjehama kroz srca vjernih njegovom Evanđelju. Molitvu poklanjam svima, samu ljubav im šaljem, moja bol je nebitna... Bitna je samo moja vjera u čudesa Božja. Ona neka se dogode svima, ponajprije nevjernima da povjeruju, zatim svima potrebitima, meni zadnjoj. Jer moje suze će teći dok god bol nevinih osjećam, Kristova sam, On me je takvom stvorio i poželio me kao darivateljicu nježnosti na zemlji. Kažu što će biti sa mnom, tko će mene braniti i čuvati... čija sam pod ovim rasplakanim nebom... ? Njima kažem, obrana moja je Bog, a Duh Sveti sve zna, nošena mi duša na njegovim svetim krilima, pa ako me bolest i dokrajči osloboditi će moju dušu u Raj će me odnesti sveti anđeli. Moja je kuća od svjetlosti, u njoj je kamin kraj kojeg se grijem uz anđela kada od nepravde zahladi. Tko da mi oduzme to molitveno, iz ljubavi satkano. Nema pravo nitko, samo Bog. Ljubav sam priznajem, ljubav skrivena kao leptir u čahuri... I bit ću oslobođena, nagrađena vječnom letom kojim se Bog proslavlja, milost je Isusova moja sudbina. Ako poželi može sutra melem da mi da, da sreću moje tijelo ugleda i sa dušom bude blagoslovljeno zauvijek! Amen.