sjedinjena sam sa otkucajem srca tvog, osjećam!
Dok mi je na ramenima kamenje,
ti si moja rajska voda koja me bolnu odmara,
olakšavaš mi disanje pod križem!
Morala sam te naći u vjeri duše,
morala sam te zagrliti da ne umrem od strahovanja!
Nudiš mi potoke nježnosti,
miluješ moje bolne kosti, izvoru pitki!
Ruke su te Božje blagoslovile,
donijele u korita moja presušjela da se napijem nadanja!
Ruža okrunjena trnjem
u ovozemaljskom postojanju zovu me!
Mirišem ipak i sva sam u cvatu i sada kada jesen je!
Ne venem zbog nebeske rapsodije,
zbog svjetlosnih ruku tvojih
koje dodirivaju moje drhtave,
smiruju mi plakanje.
Pjevam, a ti melodije ljubavi meni daruješ,
usklađuješ mir, smiruješ nemir!
Bez tebe ja ne želim postojati,
neka se Bog ne ljuti na mene
ako te slučajno ne smijem željeti!
Štoću, takva sam;
treba mi na križnom putovanju oslonac
onog koji i na zemlji ljubi me.
Ljubim ti ruke zaštitničke,
Ljubim gorljivu vjeru u tebe,
ljubim onog koji negdje moli za mene,
kojeg osjećam kao samu sebe.
Svjetlosnu krunicu satkali mi anđeli od suza.
dok su koplja zarivali u moje ojađeno srce.
Bolan je plamen u ganuću,
a opet što bi da ne umim osjećati,
da suza nemam,
ne bi ni tebe imala u odsjajima njihovim,
kada ljubav traže!
Melodijo ljubavi moga srca,
bez simfonije Raja bila bi gnjila jabuka,
jer duša se ucrva ako ne osjeća svoj križ.
Isusov si vitez,
znam da jesi,
pobjedu molitvom mome križ donesi!
Bori se sa mnom melodijo moja,
ljubavna pjesmo, disanje moje.
Samo to želim,
da upiješ za vječnost moju dušu u svoju dušu…
da osluškujemo skupa Raj!
Ja da pjevam, jer ti divno voliš,
jer ti ponizno Bogu služiš
i ne bi nikad magao da me rastužiš!
Satkan si od moje molitve i vjere ljubav
koju dobri Bog šalje na krilima Životvorca!
Ti si taj dar Duha Svetoga,
ti
melodijo ljubavi!
Ti si moje nutarnje viđenje,
duše predviđanje;
da postoji duša koja je meni od
Oca nebeskog suđena!
Neka si blagoslovljen tajno moja umiljata,
slađana bliskosti,
svjetlosni leptiru cvijeta moga srca!
Amen!
morala sam te zagrliti da ne umrem od strahovanja!
Nudiš mi potoke nježnosti,
miluješ moje bolne kosti, izvoru pitki!
Ruke su te Božje blagoslovile,
donijele u korita moja presušjela da se napijem nadanja!
Ruža okrunjena trnjem
u ovozemaljskom postojanju zovu me!
Mirišem ipak i sva sam u cvatu i sada kada jesen je!
Ne venem zbog nebeske rapsodije,
zbog svjetlosnih ruku tvojih
koje dodirivaju moje drhtave,
smiruju mi plakanje.
Pjevam, a ti melodije ljubavi meni daruješ,
usklađuješ mir, smiruješ nemir!
Bez tebe ja ne želim postojati,
neka se Bog ne ljuti na mene
ako te slučajno ne smijem željeti!
Štoću, takva sam;
treba mi na križnom putovanju oslonac
onog koji i na zemlji ljubi me.
Ljubim ti ruke zaštitničke,
Ljubim gorljivu vjeru u tebe,
ljubim onog koji negdje moli za mene,
kojeg osjećam kao samu sebe.
Svjetlosnu krunicu satkali mi anđeli od suza.
dok su koplja zarivali u moje ojađeno srce.
Bolan je plamen u ganuću,
a opet što bi da ne umim osjećati,
da suza nemam,
ne bi ni tebe imala u odsjajima njihovim,
kada ljubav traže!
Melodijo ljubavi moga srca,
bez simfonije Raja bila bi gnjila jabuka,
jer duša se ucrva ako ne osjeća svoj križ.
Isusov si vitez,
znam da jesi,
pobjedu molitvom mome križ donesi!
Bori se sa mnom melodijo moja,
ljubavna pjesmo, disanje moje.
Samo to želim,
da upiješ za vječnost moju dušu u svoju dušu…
da osluškujemo skupa Raj!
Ja da pjevam, jer ti divno voliš,
jer ti ponizno Bogu služiš
i ne bi nikad magao da me rastužiš!
Satkan si od moje molitve i vjere ljubav
koju dobri Bog šalje na krilima Životvorca!
Ti si taj dar Duha Svetoga,
ti
melodijo ljubavi!
Ti si moje nutarnje viđenje,
duše predviđanje;
da postoji duša koja je meni od
Oca nebeskog suđena!
Neka si blagoslovljen tajno moja umiljata,
slađana bliskosti,
svjetlosni leptiru cvijeta moga srca!
Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar