UTJEHA JESENJEM LIŠĆU

Dodati ću jeseni malo ljeta, u kome sam rođena, malo vedrine duše, bez obzira na tužnu bol tijela, radovati ću se vjeri… Tako da manje bole kiše… koje bi na listovima tugu zapisale. Nedam ja na ono što navješta Otkupitelj grijeha, nedam ja na stabla koja će plodove 12. mjeseci u godini davati svima sirotima. Ja se molitvenim pjesmama trudim u korijenje ljubav zapisati i neka svako stablo oprosti što ga ruše. Objaviti će vam vječni cvat, vječni nektar blagoslova Gospodin, lišće vam vene sada… ali i uskrsnuti će! Biti će ozdraviteljskih sokova, biti će plodova kojima je Krist darivatelj. Jer ljubav sveta razbuđuje ona čini vječno proljeće! Ne umiri nado ljudskih srdaca, sve što umre, ono ustvari samo usni… da još lipše izraste… Upravo tako je i sa našim tijelom i dušom koja vjeruje u Kristovo Evanđelje.